Rad Glavnog centra za brojanje značajno se razlikuje od atmosfere koja prati izborni dan na biračkim mjestima. Nema gužvi u školskim hodnicima, glasačkih kutija niti neposrednog kontakta s biračima. Umjesto toga, u kontrolisanom prostoru, iza improvizovanih ograda i radnih stolova prekrivenih izbornim materijalom, glasovi se ponovo broje. Taj proces odvija se pod nadzorom kamera, supervizora i posmatrača, u okruženju u kojem se demokratska volja ne izražava, već provjerava i preispituje.
Nezavisni posmatrači Koalicije „Pod lupom“ pratili su rad Glavnog centra za brojanje tokom ponovljenih brojanja sa biračkih mjesta u Republici Srpskoj, provedenih zbog sumnji u rezultate Prijevremenih izbora za predsjednika tog entiteta.
Iz unutrašnje perspektive, procedura djeluje formalno uređeno i strogo definisano. Više timova istovremeno radi u odvojenim, ograđenim prostorima, uz jasno propisana pravila. Direktna komunikacija između posmatrača i brojačkih timova nije dozvoljena. Svaki sto ima supervizora koji posreduje u komunikaciji, odgovara na pitanja posmatrača i, u rijetkim slučajevima, omogućava uvid u sporni glasački listić.
Na normativnom nivou, ovakav sistem ima za cilj zaštitu procesa od pritisaka i ometanja. U praksi, međutim, taj dodatni sloj posredovanja često djeluje kao filter koji usporava reakcije i otežava pravovremeno uočavanje nepravilnosti. Proces je dovoljno dinamičan da se ključni detalji lako propuste, ali i dovoljno dugotrajan da dovede do zamora posmatrača.
Uloga „nezavisnih“ posmatrača
Posebnu složenost prostoru daju različiti akteri prisutni tokom brojanja. Među posmatračima se nalaze predstavnici političkih subjekata, ali i organizacija civilnog društva. Već tokom prvih sati rada uočavaju se obrasci ponašanja koji dovode u pitanje stvarnu nezavisnost pojedinih udruženja. U pauzama i neformalnim kontaktima primjetna je bliska koordinacija između pojedinih „nezavisnih“ posmatrača i partijskih predstavnika, uključujući razmjenu informacija i zajedničko pozicioniranje uz iste stolove za brojanje.
Formalno-pravno, sistem prepoznaje isključivo akreditaciju. Ukoliko je posmatrač akreditovan u ime udruženja, njegov odnos s političkim subjektima ne podliježe dodatnoj provjeri. Time se, u praksi, zaobilazi i pravilo koje zabranjuje prisustvo više posmatrača iste političke stranke za jednim stolom: jedan predstavnik ima stranačku akreditaciju, drugi akreditaciju udruženja, dok njihovo djelovanje ostaje koordinisano.
Različita tumačenja iste stvari
Kako brojanje odmiče, postaje jasno da jedan od ključnih izazova predstavlja različito tumačenje izbornih pravila, posebno u pogledu važenja glasačkih listića. Identične situacije dovode do različitih odluka, listić koji se za jednim stolom proglašava nevažećim, za drugim se smatra važećim.
Takva neslaganja, iako naizgled tehničke prirode, imaju dalekosežne posljedice. Sudbina pojedinačnog glasa zavisi od procjene tima koji broji, kao i od stepena dosljednosti u primjeni pravila. U izbornim procesima gdje su razlike među kandidatima minimalne, „tumačenje“ prerasta iz administrativne kategorije u politički relevantnu činjenicu.
Dodatnu zabrinutost izazivaju ponavljajući obrasci sumnjivih nepravilnosti. Posmatrači su zabilježili slučajeve u kojima postoji osnovana sumnja da su na inače važeće glasačke listiće naknadno dopisivani znakovi, s ciljem njihovog proglašavanja nevažećim. Iako je takve radnje teško dokazati u samom trenutku, njihova učestalost zahtijeva ozbiljnu pažnju.
Zabilježeni su i slučajevi pogrešnog pripisivanja glasova, gdje su rezultati evidentirani u korist kandidata za koje glasovi nisu bili dati. U kombinaciji s proceduralnim objašnjenjima, takve greške se često predstavljaju kao slučajnosti, iako njihovo ponavljanje otvara pitanje sistemske odgovornosti.
Posebno alarmantni su primjeri u kojima je broj prebrojanih glasova veći od broja birača evidentiranih na biračkom spisku za određeno biračko mjesto. To više nije pitanje tumačenja ili proceduralne greške, već očigledna nelogičnost koja ukazuje na ozbiljno narušavanje izbornog integriteta.
Dodatni problem predstavljaju glasački listići bez propisanih sigurnosnih elemenata, poput pečata. Iako takvi listići formalno ulaze u proces brojanja, njihov nedostatak osnovnih obilježja autentičnosti ozbiljno podriva povjerenje u cjelokupan proces.
Nalazi i implikacije
Koalicija „Pod lupom“, u skladu s ulogom nezavisnih posmatrača, nije imala mogućnost da interveniše u sam proces, ali je sistematski bilježila uočene nepravilnosti i upoređivala rezultate sa biračkih mjesta s onima dobijenim nakon ponovnog brojanja.
Na osnovu dostupnih podataka, utvrđeno je da je najmanje 827 glasova izgubljeno ili nepravilno evidentirano, da je gotovo 1.000 osoba glasalo bez važećih identifikacionih dokumenata, te da na više biračkih mjesta postoji osnovana sumnja na falsifikovanje potpisa birača. Ovi nalazi zasnovani su na podacima Centralne izborne komisije BiH i izvještajima nezavisnih posmatrača, te ne predstavljaju sudsku presudu, ali su dovoljno ozbiljni da zahtijevaju jasne i nedvosmislene odgovore nadležnih institucija.
Zaključna razmatranja
U Glavnom centru za brojanje, istina se rijetko pojavljuje spektakularno. Ona se otkriva postepeno, kroz umor brojača, neujednačenu primjenu pravila i pažnju posmatrača zadržanu na detaljima koji ne bi smjeli biti sporni. Proces je opterećen brojnim procedurama, ali istovremeno ostavlja prostor za njihovu zloupotrebu.
Demokratski proces, lišen simbolike izbornog dana, svodi se na administrativnu operaciju koja u potpunosti zavisi od povjerenja. A povjerenje se ne obnavlja ponovnim brojanjem, već jasnom odgovornošću i transparentnim odgovorima na pitanje da li su nepravilnosti posljedica grešaka ili svjesnih radnji.
Za nezavisnog posmatrača, najveća lekcija nije da se nepravilnosti nužno dešavaju, nego da se, bez stalne kontrole i potpune transparentnosti, mogu dešavati „tiho“: kroz tumačenja, kroz procedure, kroz jedan jedini dopisani znak na papiru. A to je, u zemlji u kojoj svaki izbor nosi težinu budućnosti, previše tiho za stvar koja bi morala biti glasna – istina.
