Snovi i aspiracije: počeci obećavajuće karijere
Obrazovana i ambiciozna djevojka (31) stiče magistarsku diplomu svoje struke veseleći se radu u javnoj ustanovi, što je oduvijek i bio njen san. Za taj san, njena porodica je godinama zajedno sa njom ulagala u njeno obrazovanje želeći da svoju karijeru gradi u Bosni i Hercegovini. Međutim, u tom usponu, predstavnici jedne političke stranke, koja je vladajuća sa partnerima u njenoj lokalnoj zajednici, staju joj na put.
Dobivši ugovor na određeno vrijeme, počeo je njen rad u jednoj javnoj ustanovi. Naša sagovornica naglašava da je bila jedina unutar općine koja zadovoljava kriterije za to radno mjesto jer je i samo njeno zanimanje deficitarno.
Uznemirujući susreti: od opuštenosti do superiornosti stranačkih osoba
Kaže da se prvih par mjeseci rada zaista se činilo mnogo bolje od očekivanog.
„Onda, sve je počelo naizgled bezazleno. Tu i tamo pokoji komentar kolega/ica o zastupljenosti političkih stranaka u javnim ustanovama i njihovom golemom uticaju na iste, ali se nisam pronalazila u tim temama, jer se nisam previše interesovala za njih. Željela sam dobro raditi moj posao i samo me to zanimalo.”
Nedugo zatim, ističe, kreće otvoreno targetiranje. “Par starijih kolega, u tom trenutku članova vodeće političke partije u našem malom gradu, ulaze u razgovor sa mnom ispitujući da li sam učlanjena, gdje sam učlanjena, ali i dalje kroz opušten i naizgled prijateljski stav. Vremenom se ta opuštenost gubi i zauzima se superiorniji stav, pa dobivam “sugestije” da moram biti pametnija, jer ih ima još koji čekaju u redu za posao. Diskriminacija je rasla iz dana u dan. Bližili su se lokalni izbori, a tako i pritisak. Počela sam dobivati poruke na svoje privatne profile na društvenim mrežama, obraćali su mi se ljudi koje i nisam lično poznavala, pozivajući me na skupove i “druženja” nakon skupova da popričamo o “mom novom poslu”. Nakon brda istih, na jedan sam se poziv odazvala. Bez cenzure, među zidovima kancelarije i u krugu par stranačkih osoba (od kojih je i par mojih kolega), rečeno mi je šta se od mene očekuje: potpuna podrška, što više glasova, kao i novih članova. Ja sam svoj posao dobila isključivo na osnovu svoje visoke naobrazbe i profesionalnih preporuka, a našla sam se u situaciji gdje bi se morala boriti da ga sačuvam tako što ću lobirati na ljude iz svoga života.”
Pokušaj očuvanja karijere i mira
Sagovornica navodi kako je pokušala biti poslušna i ići linijom manjeg otpora. Dopustila je i da joj ime bude na listi za funkciju unutar općine, misleći da im tako donosi neku korist i da će je pustiti na miru.
„Ne znam i dalje zašto sam stavljena tu, da bi im nešto dugovala ili da bih neki imaginarni dug izmirila. Željeli su predstaviti ‘svoj’ mlad i obrazovan kadar, a ja sam im se u tu sliku uklapala. Na moje prvo protivljenje, dobila sam tvrdnje kako to nije ništa važno i da se tu imena redaju ‘reda radi’. Nisam zadovoljila njihove zahtjeve i očekivanja, jer se nisam ni trudila da budem dijelom toga. Vjerujem da su očekivali da mojim učešćem, moj primjer slijedi i moja porodica, prijatelji, poznanici i da ću se ja za to potruditi. Ni funkcije, ni titule, baš ništa osim mira nisam željela. Ipak, moram napomenuti da bih izbjegla generalizaciju, tu je zaista bilo i par korektnih i dobrih ljudi ali njihov glas, baš kao i moj, nije imao nikakvog značaja u tom okruženju.”
Kraj karijere: Stranka ne želi gubiti radna mjesta na ljude od kojih nema koristi
Sagovornica ističe da je lahko odgovoriti na pitanje zašto su to radili – nisu željeli “gubiti radna mjesta” na ljude od kojih nemaju koristi, konkretno političke.
“Osjećala sam se duboko razočarano i u jednu ruku prestrašeno, jer sam znala da nemam aduta s kojim se mogu boriti protiv njih. Stojim sama u svojim 20-im nasuprot godinama ukorijenjenog sistema u bosanskohercegovačkom društvu. U trenutku, u vodu je pao sav moj trud i prije i tokom rada u toj ustanovi. Koristi im, očito, nisam dovoljno donijela, jer su vremenom odustali od pritiska i uručili mi otkaz. Otkaz, bez ikakvog valjanog razloga i objašnjenja.”
Razbijeni snovi: Prinudno povlačenje iz profesionalnog života
Sagovornica navodi da je razmišljala o žalbama, međutim i da je ipak dobro znala ko je i na tim pozicijama i da će njena žalba na njihovom stolu vrijediti koliko i prazan papir. Navodi kako se ona nalazi u manjoj lokalnoj zajednici i da oni koji moć imaju ne dijele je za džabe.
„Ja od tada nisam radila više niti jedan posao u svojoj struci, a posebno ne u svom gradu. Diploma mi stoji na polici, a ja radim sezonske poslove po okolnim zemljama, zarađujući za život. Na mom bivšem radnom mjestu sad je manje obrazovana osoba koja ne dolazi iz tog grada, zahvaljujući tome što je poslušnija.“
Loading...
Reload document 
Open in new tab 
